Friday, March 23, 2007

u sume za bregove

nisam vise pametan da li je pisati bilo sto u ovom trenutku pozitivno ili ne..Kreso je sigurno zasluzio da se pise o njemu..
nedavno sam nabavio jedan audio zapis povodom prepjeva stare stvari od The Animatora (andjeli nas zovu da im skinemo krila)..intervju je napravljen prosle godine,tocnije 08-10-2006..trajanje audio zapisa 6min.,26sek.
u spomen na Kresimira Blazevica:
http://rapidshare.com/files/22485862/audio_zapis_intervjua_s_Kresimirom_Blazevicem.mp3.html

iz raznih medija povodom smrti Kresimira Blazevica

sbonline:

Posljednji ispraćaj našeg dragog Brođanina Krešimira Blaževića, održat će se u petak, 23. ožujka na zagrebačkom groblju Mirogoj, u 11 sati. Krešini prijatelji, gimnazijalci i kolege s fakulteta zanijemili su i ostali zatečeni ovakvim iznenadnim ishodom Krešinih zdravstvenih problema. Kao ključna generacijska poveznica i ove je godine u svibnju Krešo trebao zasvirati u svom gradu, maturantima iz 1977. Osim kao glazbenik, bio je osebujan i kao pjesnik neposrednog izraza, slobodnih svjetonazora, a opet promišljen i produhovljen. Kao magistar znanosti kretao se inventivno temama etnologije i komparativne književnosti, povezujući tako mitologiju naroda s glazbenim mitovima. Odmjeren, duhovit, progresivan, bio je i nadasve ugodan sugovornik.
Artea
22.03.2007

vip portal:

"Rođen sam kad sam rođen, a to je bilo 27. siječnja 1958. godine. Istog dana, naravno nekoliko godina ranije, rodio se i Wolfgang Amadeus. Ta činjenica daje mogućnost za spekuliranje astrolozima bili mi oni uopće skloni ili ne. Meni samom ponekad naraste perje iz "starke" kada spomenem taj datum, ali, odgovorno tvrdim, samo ponekad. Bila je ciča zima i kažu da su pucala stabla, a seljaci su konjskim zapregama prelazili zaleđenu Savu. Toliko o čudnim okolnostima toga dana. Osim toga, ćale je ostao bez najbolje kape (francuske) jer mu je ujo Vlado izrezao džepnim nožićem. Takav je bio običaj kad se nekom rodi sin. Onda su se naroljali."

Tako je okolnosti svog rođenja u autobiografiji "Ostat ću mlad" opisao Krešimir Blažević. Da može na papir staviti koji redak o vlastitoj smrti, da nam daju tu priliku konačne inventure, kladim se da bi bio jednako drag, jednostavan i duhovit. Krešo je umro naglo, zadnjeg dana ove prevarene zime, dok su po Zagrebu padale krpe snijega. Imao je 49 godina. Kad netko takav umre, novinarski je običaj napisati nekrolog. Iskreno, radije bih da mi najbolju kapu izrežu na komadiće džepnim nožićem. Jer sam znao čovjeka, ma koliko površno, ipak dovoljno da prepoznam istinsku dobrotu, mudrost i veličinu koje se nema potrebu nametati. I nemam pravih riječi za prosuti, niti se uhvatiti za nešto opipljivije od muzike.
Ante Perkovic

hgu:

Donosimo tekst u povodu prerane smrti Krešimira Blaževića, frontmena Animatora i jedne od najznačajnijih osoba hrvatskog "Novog vala". Jednog kasnoproljetnog predvečerja sredinom 80-ih, šećući svog špringer španijela Brika, put me nanio na Gornji grad. Šetnje sa psom u to su mi doba uvijek bile neodređene, a ovoga puta zaželio sam se pogleda na zagrebačke krovove.Po dolasku na Strossmayerovo šetalište, privuklo me glasno pjevanje što se čulo iz pravca parka Grič. Instinktivno sam se uputio u pravcu glasova i zvukova akustične gitare. Na klupama su sjedili maturanti, tada stariji od mene kojih sedam, osam godina. Pjevali su pjesmu "Ne želiš kraj" Divljih jagoda. Umjesto pauze i još pokojeg gutljaja vina iz boca što su bile poslagane oko klupa, dežurni je gitarist odmah prešao na prilično energične riffove koje je masa okupljenih s oduševljenjem prihvatila povicima i pljeskom a koji trenutak iza toga doslovno zbornim pjevanjem, svi u jedan glas. Gitarist je svirao pjesmu "Anđeli nas zovu da im skinemo krila"... Odjednom se sve poklopilo: proljetno predvečerje s ljetnom temperaturom, maturanti, sumrak, gitara, piće, pjevanje, veselje i lagano padanje mraka... Promatrajući s pristojne udaljenosti naslonjen na jedno drvo, zarekao sam se sâm sebi da će i mene jednoga dana kad budem maturant ovako slušati, ako nitko drugi onda barem moji prijatelji ili razredne kolege (već sam tada pohađao glazbenu školu - smjer gitara). Planirao sam naravno, svirati pjesmu "Anđeli nas zovu da im skinemo krila", bezvremensku, hrvatsku evergreen kompoziciju, uz koju se veselilo, zabavljalo, uz koju je bilo moguće "upucati" se i najzgodnijim curama, i uz koju se čovjek općenito osjećao bolje, bez obzira u kakvom je raspoloženju prije njenog slušanja (ili sviranja) bio. Dovoljno je pročitati samo tekst te pjesme: "...Zgodne cure se spuštaju kroz grad, kaži tko, kaži tko, može htjeti nešto drugo... Sunce nas zove da priđemo bliže, anđeli nas zovu da im skinemo krila... Zato ne treba ti valjani razlog, zato ne trebaju filozofije, one hoće isto što i mi, one hoće isto što i mi..." - Treba li na ovo uopće ikakav komentar?! Možda samo onaj da sam nakon gotovo desetak godina doista održao svoje obećanje i sa čitavom svojom generacijom maturanata na klupi u parku svirao "Anđele". Autor te kompozicije, kao i čitavog niza hitova-uspješnica je nezaboravni vječni mladić Krešimir Krešo Blažević, dobri duh hrvatske pop i rock glazbe i vjerojatno najiskreniji autor što se ikada pojavio na ovim prostorima. Kod njega zaista nije bilo "filozofije", pisao je točno o onome što je u određenom trenutku osjećao. Činio je to jasno i nedvosmisleno, a opet na izuzetno suptilan i nježan način. Vijest o njegovoj smrti, zasigurno je uzdrmala čitavu hrvatsku glazbenu scenu, a i znatno šire, s obzirom da je Blažević bio poznati i priznati autor u cijeloj bivšoj Jugoslaviji te s obzirom na činjenicu da se njegova kratka biografija nalazi i u izdanju Sveučilišta Cambridge "Who is Who in Popular Music". Podjednako se danas za Krešom plače u Zagrebu, njegovom rodnom Slavonskom Brodu, kao i u Skopju, Beogradu, Ljubljani, Sarajevu i drugim mjestima koji su imali prilike gledati njegove koncerte ili se na drugi način upoznati s njegovim umjetničkim radom.Krešimir Blažević rođen je 27. siječnja 1958. u Slavonskom Brodu. U Zagreb je došao studirati te je i diplomirao na Filozofskom fakultetu - smjer etnologija i komparativna književnost. Godine 1980. osniva sastav (The) Animatori. Dvije godine kasnije, Animatore prepoznaje šira javnost nakon nastupa na festivalu demo bendova YURM, nekada izuzetno utjecajnog kulturnog događaja u bivšoj Jugoslaviji. 1983. godine Animatori snimaju svoj epohalni album "Anđeli nas zovu da im skinemo krila" i sve ostalo je povijest. Njihov prvi album donio je niz nezaboravnih hitova: "Komarci - Ljeto nam se vratilo", "Mađarac", "Omladinska", "Male curice" i dvije pjesme koje svakako zaslužuju posebno spominjanje - prva je "Kamo odlazi svjetlo" koju je Blažević posvetio svom prerano preminulom bratu Darku, a druga "Kasno je za prosinac", još jedna maturantska himna s nezaboravnim stihovima: "...Kasno je za prosinac i kasno je za srpanj, kasno je za dane što živjeli smo sretno, isti su mi sada svih dvanaest mjeseci, skoro ćemo mladost pričat' svojoj djeci..."Krešo Blažević bio je sudionik "Novog vala", kulturnog pokreta s kraja 70-ih i početka 80-ih godina, jednog razdoblja koje je danas, s obzirom na svojevrsnu romantiku u pristupu - potpuno nezamislivo. Štoviše, jedan je od najznačajnijih sudionika tog izuzetnoga kulturnog pokreta. Pripadnik je generacije koja se ispred Kazališne kavane (Kavkaz) i legendarne Zvečke u Masarykovoj ulici spontano družila, a čiji su akteri između ostaloga bili Branimir Johnny Štulić - frontmen Azre, Jasenko Houra (Prljavo kazalište), tadašnji košarkaš Cibone Mihovil Nakić, brojni slikari, kipari, fotografi, filmski djelatnici... Pred četiri godine Krešo je svoja sjećanja zabilježio u autobiografskoj knjizi "Ostat ću mlad", u kojoj otkriva svu suptilnost svoje duše, bez imalo patetike ili žaljenja za određenim prošlim vremenima. Mnogi Krešu Blaževića nazivaju hrvatskim Elvisom Costellom, no s obzirom na njegovu fascinaciju Beatlesima, bit će da se prije radi o svojevrsnom nesuđenom Johnu Lennonu hrvatske glazbe, mada bi on te kategorizacije, skroman i jednostavan kakav je bio - zasigurno sa smješkom otklonio. Jedno je sigurno: nitko nikada nije mogao zamisliti Krešu Blaževića kao starca. Svoj vječno mladi duh zadržao je do samoga kraja. Bio je onaj isti klinac za kojega je prevladavalo uvriježeno mišljenje da je kao golobradi mladić stigao iz Slavonskog Broda "u narodnoj nošnjici, sa šunkom ispod pazuha", kako je to duhovito opisao u svojoj autobiografiji. Svojim je pjesmama odgojio nekoliko generacija mladih ljudi, a da je pritom, cijelo vrijeme bio - jedan od njih. To je odlika samo najvećih u koje Krešo nedvojbeno i spada. Potpisnik ovih redaka Krešu je uživo posljednji puta gledao pred nekoliko godina, na koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture prilikom proslave 25-godišnjice "Novog vala". Krešo je tada nastupio uz pratnju sastava Hakoona Matata. Bez nekih većih priprema, popeo se sa svojom akustičnom gitarom na pozornicu i srčano pjevao publici koja se u vrijeme kada je on započinjao svoje prve glazbene korake - nije ni rodila (ali je pretpostavka da su na nekadašnje koncerte Animatora dolazili njihovi roditelji). Gledajući njegov nastup, u potpunosti sam shvatio svu bezvremenost Kreše i njegovih pjesama.Činjenica je da pjesme Animatora buđenjem proljeća i dolaskom ljeta ožive jer je riječ o pravoj ljetnoj glazbi. Stoga naćulite uši i pripremite sva svoja osjetila... Možda baš do vas dopre pjevanje "Anđela" ili "Kasno je za prosinac"... Nema nikakve sumnje da ćete biti u mogućnosti osjetiti Krešinu prisutnost, otprilike u tolikoj mjeri koliko će još generacija mladih svirati njegovu glazbu.Krešo, neizmjerno ti hvala za sve sretne trenutke...!
Hrvoje Peršić, dipl. novinar


naknadno postavljam i jednu raritetnu fotografiju The Animatora,za koju vjerujem da je ni sam Kreso nije imo u svojoj kolekciji..inace,fotografija potice iz 1984,a pojavila se u sklopu jednog novinskog intervjua kojeg je Kreso dao beogradskom Dzuboksu..
zao mi je samo sto ovu fotografiju (koju sam nabavio tek prije par dana),kao i onaj audio zapis nisam nabavio bar prosle godine,ali tako to izgleda ide..
covjek je izgleda puno vise cijenjeniji onda kad ode zauvijek,nego kad je zapravo tu medju nama..

The Animatori (s lijeva na desno Kreso,Andro,Toco,Vatro)



2 comments:

Anonymous said...

Howdy i'm fresh here. I stumbled upon this chat board I have found It truly accessible and it's helped me out a great deal. I hope to give something back and guide other users like its helped me.

Thank's, See Ya Around.

sindrom1975 said...

enjoy and thanks for the comment !!