Tuesday, April 10, 2007

kad bi malo 7X mozak stao


Studija koja se bavila količinom digitalnih informacija koje zuje naokolo po prvi put je otkrila da nema dovoljno memorijskog prostora za sve to. Dobra je stvar da nešto ipak i brišemo.
Izvještaj, koji je priredila tehnološka istraživačka tvrtka IDC, želio je pobrojati sve nule i jedinice koje čine fotografije, videozapise, elektroničku poštu, internetske stranice, instant-poruke, telefonske pozive i drugi digitalni sadržaj koji danas zapljuskuje svijet. Istraživači su pretpostavili da se svaki prosječni digitalni zapis replicira tri puta. Zbrojivši sve to, IDC je izračunao da je svijet prošle godine generirao 161 milijardu gigabajta – ili 161 eksabajt – digitalnih informacija. To bi bilo 12 stupova knjiga koje bi se od Zemlje protezale do Sunca. Ili možete to zamisliti kao 3 milijuna puta više informacija iz svih knjiga ikada objavljenih. Ako vam je i to prekomplicirano za predočavanje, zamislite 2 milijarde iPoda najvećeg kapaciteta, koliko bi ih trebalo za spremanje količine informacija od 161 eksabajta. Najbolja prethodna procjena proizvedenog digitalnog sadržaja stigla je sa sveučilišta Berkeley, koja je ukupnu globalnu proizvodnju informacija 2003. zbrojila na 5 eksabajta. No, istraživači s Berkeleyja odabrali su drugačiji pristup. Oni su brojali i neelektroničke informacije, kao što je analogno radioemitiranje ili otisnuti memorandumi, te su izračunali koliko bi memorijskog prostora zauzeo taj sadržaj kada bi se digitalizirao. Osim toga, oni su brojali samo originalne podatke, ali ne i njihove kopije. Za usporedbu, brojevi IDC-a uključuju sadržaj kada je stvoren, ali i kada je reproduciran. Zbrajali su, na primjer, digitalnu TV-datoteku kad je snimljena, ali i svaki put kad se prikazala na ekranu. Da je IDC zbrajao samo originalne podatke, rezultat bi bio 'samo' 40 eksabajta. Dvojica istraživača koja nisu bila uključena u studiju kažu da je IDC koristio mnogo vlastitih unutrašnjih analiza tržišta te da će zbog toga biti teško ponoviti rad i potvrditi rezultate. Ti istraživači, James Short i Roger Bohn sa Sveučilišta u San Diegu, planiraju u svom izvještaju koristiti metodu koja je primijenjena na Berkeleyu. Bohn kaže da bi bilo mudro IDC-ove brojeve uzeti s dozom rezerve, ali ne misli da će se njihovi brojevi bitno razlikovati od predstavljenih rezultata. Uzimajući u obzir da su Berkeleyjevi podaci od 5 eksabajta 2003. već bili enormni, koga briga ako će i ovaj put biti jednako neshvatljivo ogromni? "Kao prvo", kaže analitičar IDC-a John Gantz, "važno je shvatiti faktore koji stoje iza informacijske eksplozije". "Neki od njih odnose se na svakodnevne stvari u današnjem YouTube svijetu", kaže. "IDC procjenjuje da će do 2010. godine oko 70% svjetskih digitalnih podataka stvarati pojedinci. Za tvrtke inflacija informacija nastaje uslijed povećanog korištenja nadzornih kamera." Vjerojatno je najzanimljiviji podatak da dotok podataka tehnički nadmašuje mjesta za njihovu pohranu. IDC procjenjuje da je na svijetu prošle godine bilo dostupno 185 eksabajta memorijskog prostora te da će ga 2010. godine biti 601 eksabajt. No, količina generiranog materijala skočit će s prošlogodišnjeg 161 eksabajta na 988 eksabajta (zaokruženo na 1 zetabajt) 2010. godine. "Da imate banku, bili biste u velikim problemima", rekao je Gantz. "Da svi spremaju svaki digitalni bit, ne bi bilo dovoljno memorijskog prostora." Srećom, memorijski prostor više nije tako nedohvatljiv i svakim je danom sve jeftiniji. A jasno je da ne tendiraju svi stvarati digitalna skladišta i da se briše dosta toga. To se ne odnosi samo na elektroničku poštu, nego prije svega na telefonske razgovore. "Iako, tko kaže da netko negdje ne katalogizira te razgovore, možda čak i Nacionalna sigurnosna agencija. Možda 'ljudi u crnom' dođu po mene", šali se Gantz. "Ne, IDC je u svojem istraživanju pretpostavio da se to ipak ne snima." Rezultati ove studije imaju neke zanimljive implikacije. Jedna od njih je da u ovom podatkovnom svemiru trebamo bolju tehnologiju za osiguranje, opisivanje, pronalaženje i ponovno korištenje korisnog materijala.

1 comment:

sindrom1975 said...

ok sve to,ali mene zanima samo jedna stvar..od cega je sastavljena,kako izgleda,i na kojem principu radi ta memorija ??
ustvari,zanimam me sama srz (ili komotno mogu napisat"korijen") tih pitanja,a ne procedura koja proizlazi iz vec gotovog produkta (ovom prilikom zamisljam tu "memoriju" kao nekakvu tablu s cipovima)..ako kuzite o cemu pricam-pitam..